7.22.2011

Pusto ostrvo


Da li ponekad poželite da vas neko pošalje na pusto ostrvo? A zašto? Evo,ja sam sad na ''pustom ostrvu''....Ovde gde se nalazim ne vredi vam ništa od osnovnih stvari sa kojima biste mogli da se snadjete u bilo kom gradu-mobilni telefon,kartica ili pak evri u kešu i šta znam šta još nosite sa sobom uvek i svuda. Da biste se snašli ovde potrebno vam je samo VREME. To je ono čega u gradovima uvek ima premalo,a ovde pak previše,ili ako ne, onda ga uvek ima dovoljno.  E problem se javlja onda kada ne znate da ga koristite. Mada,i nije tako strašno. Dakle,da opišem situaciju kako bi vam bilo iole jasno o čemu pričam.
Jedna velika terasa velike kuće na velikom uzvišenju preko puta velikog polja kukuruza pored velike šume listopadnog drveća u kojoj se nalazi veliki voćnjak. Tu negde,izmedju uzvišenja i polja sakrila se mala reka od koje vodi mali put ka pijaci i ''centru'' sela,a od puta vode male,ali dugačke stepenice na vrh tog uzvišenja. Oko velike kuće nalazi se srednje dvorište sa  srednje visokim drvećem u njemu,ali dovoljno visokim kako bi pravilo hlad za celu terasu i kuću. Kako idilično zvuči, zar ne? Još da možete da vidite kako bajkovito izgleda...Petunije pored stepeništa,celom dužinom uzvišenja,sa leve i desne strane razbacane jelkice,a na vrhu uzvišenja listopadno drveće,kestenje većinom,oko kojih ide drvena ogradica. Unutar ogradice prelepa ljuljaška na koju mogu da sednu dvoje,pored nje klackalica i bazenčić sa peskom koji je okružen belim kamenjem srednje veličine, trava prelepo zelena. Sa druge strane stepeništa koje ide kroz dvorište i vodi do terase nalazi se baštica jagoda koje se crvene svom svojom lepotom.Terasa je ogromna,sa zelenim tepihom,koji izgleda kao trava ,pogled na sve ono što sam vam prethodno opisala. Što se stepeništa tiče,moram da kažem da mi se čini da ima oko 50ak metalnih stepenica do vrha uzvišenja a onda još 20ak ili ček 30ak do terase...obzirom da dvorište ima nekoliko nivoa...jako čudno deluje...pa,i sama kuća isto. I ona ima tri nivoa. Ispod terase ima prostoriju,koja sadrži sobu,kuhinju i kupatilo,onda ide terasa i to nazovimo,prizemlje,tu ima puno mesta...i jedno savršeno potkrovlje koje ima ogromaaaaaaan ormar(n). Jako je lepo. Ali,u čemu je problem onda?Evo,da počnem:
NEMA VODE! Mislim da je dovoljno samo to reći pa da već shvatite kakav je pakao,zar ne? Da,kupamo se ledenom vodom kada je sunce koju smo sipali u mnogo flaša i balona u seoskoj česmi. Dobra stvar toga je što je ta voda lekovita,protiv reume. :) Kada smo žedni ili pak hoćemo da skuvamo nešto trudićemo se da koristimo minimalno moguće vode. O glupavom pranju sudova ne želim ni da pričam!  Svi putujući oblaci koji skupljaju kišu po svetu neretko odluče da se baš evo ovde isprazne kako bi lakše nastavili put. A onda,kada padne prva kap kiše sruši se po nekoliko bandera u selu,jer su sve drvene i veoma stare,a onda naravno celo selo nema struje. I to baš onda kada je mračno i kada nam je svetlo najpotrebnije. A kada ste stranci i niste dovoljno vremena potrošili ovde nećete ni pomisliti da su vam sveće najbolji drugari u takvim situacijama,pa ih nećete ni imati kod sebe. Dakle ,to je jedna stvar koju uvek treba nositi sa sobom kada ćete na pusto ostrvo,i to ako nećete da ostajete predugo.                                                                                 Komarci,stršljenovi,muve,zmije,gušteri...da ne nabrajam,jer se ne mogu pobrojati sva bića koja ovde bivstvuju u enormnim količinama. Jasno vam je da će vas sve svrbeti i da ćete izgledati kao da ste dobili boginje,i da ne možete ama baš ništa da uradite protiv toga. Ustvari,možete-da se naviknete. I da,svaku noć ležem u krevet sa mišlju da ću se probuditi potpuno prekrivena bubama,ali onda pomislim: ''Ma šta mi može mala buba?''. Ako biste poželeli da,jelte, kupite nešto protiv buba kako biste im koliko toliko smanjili broj vrlo brzo biste odustali jer biste se setili da je najbliža prodavnica 5 km odatle i da su vam prošli put rekli da nemaju ni žvakaće gume a kamoli tako nešto. A i šta je još problem? Možete imati i 1500 eura kod sebe i samo da gledate u njih jer vam ovde ne znače ni malo jer NEMA menjačnica!!! Zašto??? Šta jedna osoba sa toliko stvari kod sebe,sa kojima bi imala sve u gradu,može ovde da radi? Pa,ništa...da slegne ramenima,kao i ja sad i da ne razmišlja mnogo o tome šta bi mogla nego šta sad može da uradi kako bi se što bolje osećala. Uuu,a uveče,kada legnem u stari škriputavi krevet dešava se nešto neverovatno. Znate,noć,nekako je sve tiše i izoštri nam se čulo sluha i onda počinje ono BUM!,TRAS!,ŠLJOS!,TUP! i ostali zvuci...Slepići,ili noćni miševi počinju da skaču i da se kotrljaju po krovovima,po potkrovlju,grebu sve u šta mogu da zavuku nokte,bacaju žirove,grickaju sve i svašta i skaču jedan po drugom...a ima ih kao mrava u mravinjaku. Kakvi su to zvuci,i koja vam se jeza uvuče pok kožu od njih stvarno vam ne mogu opisati. Opet,kažem,potrebno je samo vreme i sve će biti ok. Inače,da,sad je sred leta i mislim da u gradovima ima oko 40 stepeni,a ovde je jesen koja polako treba da pređe u zimu. Ja sam sada u dzemperu,ispod kojeg imam dve majice i pod ćebetom,sa lap-topom na sebi koji me greje i kijam na svake dve sekunde u proseku. Iz tog razloga mi se baš nešto ne ide u šetnju,sem kada bih mogla da nosim čebe oko sebe po selu,pa da izgledam kao poglavica jer mi je i kosa u užasnom stanju jer retko ima struje da je sušim i retko ima i vode da je perem...Sreća pa postoje baterije na lap-topovima pa da se ne dosađujem baš toliko,ali kada pogledate sve filmove i pređete sve igrice koje ste imali u memoriji ne preostaje vam ništa drugo nego da ovako lupetate i piskarate bilo šta kao ja evo sad,i da smarate narod...Znam,smorila sam i sama sebe...Ne znam ja šta se meni dogodilo,jer sam ja bila mnogo drugačija pre...Priroda mi je bila toliko bliska i toliko draga a sad je se toliko plašim i postala mi je potpuno strana. Nadam se da će to,sto puta pomenuto, vreme učiniti svoje. Za sada imam par stvari koje me i dalje čine srećnom i u životu,to su Pink Floyd, Barni meda i kafa. Me happy! :D
Zapitajte se opet da li biste na pusto ostrvo!


P.S. Očekujte da vrlo brzo pišem opet...smorila sam se...:P I da,hvala Telenor internetu!!!

1 comment:

  1. Mi smo deo velikog arhieplaga... i tako bi valjda trebalo biti...
    Pozdrav

    ReplyDelete