11.28.2011

Heaven

Dugo sam se pitala šta se dešava posle smrti...evo,već skoro 13 godina...Da li ću se jednoga dana posle smrti opet roditi kao neko drugo biće i da li ću se sećati prethodnog života,ili ću pak otići na nebo i biti u Raju? Onda sam se pitala kako to Raj izgleda. Da li tamo ima sve što nam se jede,ili prelepi vrtovi puni cveća i mnogo srećnih i dobrih ljudi koji nas pozdravljaju svojim sjajnim,belim osmesima? Onda sam cula ovu pesmu:


Njegov dan bi bio potpun kada bi me poveo do Raja? Volela bih da sam ranije znala da je Raj baš tu pored nas i da nema potrebe da ga čekamo posle smrti već da uživamo u njemu sada,dok traje,i da sam mu to rekla. Uštedela bih toliko godina razmišljanja o tome i potrošila ih na nešto korisnije. Ono što čini moj Raj jeste to kada znam da je on dobro,da je srećan,da je nasmejan i da se raduje...kada mislim kako on zna da sada mislim na njega, i kada znam da mogu da se probudim pored njega i da je uvek tu da me uteši kada imam strašne snove ili teške trenutke u životu,jer i oni su deo Raja. Kada plačem radujem se i suze mi se slivaju preko osmeha jer sam srećna što imam razloga da plačem.Znam da živim u Raju jer je njemu pored svih lepota i čari ovoga života dovoljno da ima mene uz sebe,i tako i on čini moj svet. Možda je u vašem svetu Raj nešto drugo,ali nemojte da provodite život čekajući ga posle smrti već se prepustite onome što je oko vas i znajte Raj je pored nas,u malim stvarima,nemojte ga tražiti negde dalje.



11.26.2011

Ružan tekst

Oblačno. Sivilo okružuje sve. Soba je skoro prazna. Četiri zida,jedan polomljen prozor i otvorena vrata. Na krevetu su daske nejednako polomljene i krajevima se oslanjaju na hladan beton. Dušek jednim svojim delom stoji oslonjen na krevet a drugim na pod. Na njemu su pomešane boje prosutog piva,neke tamne braon,kao od krvi i neke žute lepljive mase. Jedna muva se zalepila na tom pocepanom materijalu sa lepljivom masom na sebi. Bespomoćni sudari njenih krila sa ledenim vazduhom odzvanjaju tišinom. Pored kreveta kaplje gnoj sa nekog leša koji su naduveni crvi već do pola izbezobličili.Crvi su beli,debeli i ljigavi,ali su mekani i imaju crnu tačku na zadnjem delu tela na koji ispuštaju izmet nakon ovako dobrog obroka. Ne zna se da li je leš puniji kanala koji su crvi izrovarili pa njemu ili pak sluzi koju isti ostavljaju za sobom.Zaškripalo je drvo vrata od jačine kojom je vetar izveo napad uletevši u sobu kroz prozor. Krv se i dalje nečujno razliva iz ostataka nečije utrobe. Creva stoje zapetljana i razvučena a ispod njih su se rupice na betonu ispunile limfom,sluzi i krvlju. Smrdi. U onom ćošku je gomila izmeta nekih glodara,crne boje,vrlo malih razmera i elipsastog oblika. Kao da je neko šutnuo pa tu gomilu rasturio i izmet još više proširio po sobi. Na vrhovima zidova je buđ uveliko prešla iz sive na crnu boju i pruža neku hladnoću prostoriji ali i jak kiseo smrad. Srebrna minđuša prekrivena crvenom bojom leži pored ostatka ruke i samo jednim svojim delom pokazuje sjaj srebra od koga je sačinjena. Nema nigde papira. Kap kiše upala je u sobu negde između oka leša i njegove jetre koji stoje na podu. Fleka nečijeg povraćanja stoji pored vrata,u suprotnom ćošku od onog što se potpuno ubuđao. Ipak je na krevetu fleka od vina. I ova povraćka ima neku tamniju boju i komade nekog polu svarenog povrća. Smrad u sobi se sastoji iz smrada izmeta malih glodara,povarćke,trulog leša,teške buđi,ustajalog i skorenog piva i vina i mračnog smoga koji ulazi kroz prozor. Tišinu prekidaju samo delovi trule tavanice koji svom silinom udaraju u pod prostorije. Para izlazi iz usta. Doći ću sutra ako ostane još koji deo leša da vidim ko je.

11.25.2011

Njih dvoje

Ne samo da se užasan strah provlačio kroz vene već je i tiha netrpeljivost svetlela u očima. Nije to bilo sve. Preplitanje kiseline i gorčine u ustima ali i u srcima još više je naglašavalo želju. ''Želju za čim?'' odzvanjalo je u glavama. On je mislio da ona želi napred,da se ne predaje i da nikada ne odustaje. Ona je mislila da on želi napred,da se ne predaje i da nikada ne odustaje. On je samo želeo da prekine,da se povuče i da ode negde daleko od toga,bilo gde samo da se ne nalazi na mestu na kome je bio. Ona je bila preplašena,nesigurna, želela je da nestane sa lica zemlje pre nego što se uopšte dogodi ono što je sigurno čekalo iz prvog ćoška. Oboje su znali da je događaj neizbežan i da se moraju odlučiti da li će se suočiti sa tim ili će jednostavno otići i više se nikada ne osvrnuti. On je mislio da ona želi napred,da se ne predaje i da nikada ne odustaje. Ona je mislila da on želi napred,da se ne predaje i da nikada ne odustaje. On je želeo da dokaže da može da stane uz njen visoko podignut pogled i naglašen nos koji je stremio ka visinama. Ona je želela da dokaže da je dovoljno jaka za njega  i da može da stoji prava i čvrsta pred njegovim širokim grudima koja su se prsila ka prostranstvima pred njim. Krenuvši da se uhvate za ruke istovremeno su shvatili da će tako pokazati slabosti koje osećaju,koje zaista osećaju,stisnuli su pesnice i jakim se korakom upustili u budućnost koja je čekala na njih. Ona je prva počela da leti u prostoru i da se gubi u otkucajima sata,a on je bio tu uz nju.Nije ga videla ali je i dalje znala da mora da izdrži sve i da mu dokaže da je ona ta za njega,da je dovoljno snažna da sve izdrži. Kada je konačno spustila glavu u mir,kada se sve završilo,rekla mu je da nije ništa strašno i da nije osetila ni malo bola niti napetosti. Sada je došao red na njega. Poslušao je njene savete,uzeo ranac,stavio na ledja i upustio se u prostor u kome samo brojevi lete oko njega a vreme nesmetano teče bez ikakvog obeležja. Ona ga je čekala da mu pokaže da je dovoljno jaka,i da je za njega,da se nije predala i da je dostojna da stoji pored njegovih širokih ramena....ona ga je čekala.

11.22.2011

Kako prihvatiti zimu raširenih ruku

Znam da mnogima dolazak zime mnogo teško pada i voleli bi da se vrate sladoledi svih ukusa,tanka garderoba,izlasci do kasno u noć bez smrzavanja na stanici i čišćenja automobila od leda i snega...ali ipak i zima ima svojih prednosti. Ni ja nisam baš neki fan zimskog doba ali imaju stvari koje uradim i onda mi se dolazak zime samo čini kao nešto što jedva čekam.Pokušajte,možda i kod vas upali! :)
P.S.Izvinjavam se muškom delu populacije,ali ovaj post će biti više namenjen ženskom rodu.

Evo i PESMA da doprinese atmosferi! <3

Prvo što ću da kažem je :



Prvo što predlažem jeste da obojite nokte u neku veseluuuu boju
da sija jače nego svo sivilo koje zima donosi


Ili pak obucite i nokte u neku tkaninu da im ne bude hladno :)


Zatim obavezno da nadjete sve knjige koje niste imali vremena da pročitate do sada a želite i umesto da idete na plažu ili u vožnju bicikle vi se bacite na čitanje.


Ako planirate da čitate knjige u krevetu onda obavezno navucite neku šarenu posteljinu i obucite najšareniju pidžamu sto imate



pripremite sebi jabuke sa cimetom,pravi ukus zime

i ne zaboravite čaj uz to,obavezna kombinacija

Ako ste više za ovu varijantu od kreveta onda budite kreativni pa improvizujte


samo,nemojte ovako tužno da gledate kroz prozor  jer...

priroda zimi je prelepa








Ali,nemojte samo da gledate kroz prozor,ležite u krevetu i lenčarite po ceo dan nego radite i neke vežbe jer se zimi krećemo mnogo manje nego tokom ostalih godišnjih doba


A ako ipak odlučite da izađete napolje da se suočite sa zimom obavezno

dobro se utoplite kako biste mogli sate provesti van nekog toplog prostora


Šareni džemperčići uvek pomažu da se otkloni sivilo i neraspoloženje


Stavite neke zimske melodije na mp3,i pod i...
pokušajte ponovo da se osetite kao dete i da uživate


I nikako nemojte da izbegavate da izađete napolje jer uvek možete naići na nešto veoma zanimljivo i smešno




 
Provedite vreme sa prijateljima na snegu i hladnom vazduhu,prijaće vam

 



Moja omiljena aktivnost tokom zime
                                                                                A  ukoliko ste voljeni ili zaljubljeni 






ne propustite priliku da budete sa svojom drugom polovinom



jer zima može biti veoma romantična

A ako vam je ipak previše hladno to može da izgleda i ovako 

Kada se vratite kući nakon dana provedenog napolju priuštite sebi toplu kupku



Ali ne ovako:


Već potpuno opuštajuću,zaboravite na sve i opustite se čarima mirisne kupke i sveća(ako imate)


Da užitak bude još veći može vam doprineti OVAJ VIDEO KLIP,samo ga pustite na veličinu ekrana,pojačajte,a možete pustiti i neku lepu muziku u pozadini.

Onda ponovo uskočite u krevet,iskokajte kokice ili spremite neku poslasticu  i na gledanje nekog prelepog zimskog filma koji će vas ubediti da ono što predsotji nikako nije bauk već zabava. Kao napr. OVO što će vas vratiti u detinjstvo a veoma je romantično, smešno i simpatično ako gledate sa nekim koga volite. :)


 I UVEK IMAJTE NA UMU:

Zima je doba kada ima mnogo praznika i kada vreme provodimo
 sa porodicom i onima koje volimo
Vreme je da budemo kreativni i smišljamo šta kome pokloniti,
i vreme kada dobijamo mnogo poklona
Sve je lepo ukrašeno i šareno
Kao i naši domovi i dvorišta (ja sam svoju sobu već okitila,
što se vidi i u PRETHODNOM postu) 

Vreme je slavlja, radosti, ljubavi, novih početaka
 i završetaka odavno započetih  poslova
 
Zato ću na sav glas da viknem:







11.21.2011

Upoznajte mene upoznajući moju sobu

Hi people! Long time no see....:) Šalim se....Izvinite što nisam pisala neko vreme,počeli kolokvijumi. Evo,ja sam došla na jednu ideju. Hoću da vam pokažem moju sobu,a ona potpuno opisuje mene pa ćete onda lako videti kakva sam ja,pored ovih tekstova što sa vama delim.Već ste upućeni da studiram kineski jezik,pa nemojte da vas začudi što mi je cela soba sa kineskim detaljima. :) Nadam se da ćete uživati u postu i slobodno dajte svoje komentare!!!! Da čujem! ;)

Kada se otvore vrata prvo što se ugleda je veliki beli zid sa crnom tapetom,krevet i ormar.

Detalji na zidu :)

Ormar koji sam sama pravila uz tatinu pomoć 

Pored kreveta je moja mala Zen baštica

...a iznad zen bašte deo mog blaga..:)

Sa druge strane,levo od kreveta je mali sto na kome volim da držim laptop dok kucam ili da sedim dok vežbam pisanje karaktera i pored njega  moj ''ćošak''.


Jedan deo stola i drugi deo mog blaga :)


Sredina stola

I drugi deo stola na kome je pribor za kaligrafiju

E,to je taj moj ćošak
I iz drugog ugla
Odmah pored ćoškića nalazi se polica koju sam isto pravila sa tatom,po mom nacrtu i veličini koja mi odgovara.
preko dana...

...I preko noći :)

E sada ću vam pokazati deo po deo ove police.

Koi šaran i knjige

Gore: Kineski detalji koje skupljah na putovanjima po Evropi
Dole: Stari porodični foto albumi,još knjiga i slika Pariza <3

s tim što ova gornja daska stoji pod odredjenim uglom,
to mi je bila najveća želja i morala sam da je ispunim. :)


I moja ženstvenija strana,ples,maska iz Venecije i sapun iz Francuske
Swarovski kristal,nagrada za manekenstvo kad sam bila mlađa,i
moja kutija uspomena bez koje ne mogu.

Ova pregrada je odvojena za moj hobi-igre. Znate kako kažu ''hleba i igara'',
da malo odmorimo mozak od problema

jedna moja slika,drugi hobi

i sa druge strane police,treći hobi-šivenje

Iznad šivaće mašine poster koji sam dobila iz Grčke,jer su mi vukovi omiljene životinje 

Jedna stvar u sobi koju obožavam. Kupila sam ga za samo 1 euro,a  vredi  milion eura!


 Tradicionalni kineski ukras koji sam dobila od profesorke kineskog

Deo zida iznad radnog stola

I za kraj dve stvari koje mi najviše na svetu znače i koje obožavam,
pokloni od dragih ljudi
Umalo da zaboravim,evo ga i pogled koji se pruža kada pogledam kroz prozore 




Nadam se da vam se dopada moja soba koliko i meni,i da ste uživali u obilasku. Do sledećeg posta uživajte! Evo jedna pesmica da vam ulepša dan! ;)