4.08.2011

Migrena

Šta je to migrena?
To vam ima skoro svaka žena.
Ne mogu zaspati,
a mnogo im se spava.
Znate li zašto?
Jer ih boli glava!

Nije kod svih isto,
neke mnogo boli,
a neke drame čisto.

Ona koju stvarno muči,
ak' još malo leta ima
ne može za školu da uči,
a ak' je dvadeset navršila
kuka jer nije ručak završila.

Pravi lek ima jedan samo,
koji ima mnogo moći.
Ne,ne tražite tamo,
samo ovaj će pomoći!

Nije skup,nije tajni,
svi ga imamo!
To je osmeh sjajni,
samo treba da ga damo.

Od osmeha sve bude bolje i ako smo dobre volje!


-Posvećeno mojoj drugarici Anji,devojci sa migrenama :) i mojoj mami.

4.07.2011

Zemlja živi



Pevajte planine,
Pevajte reke...
Pevajte oblaci!

Dišite vrhovi,
Dišite magle...
Dišite borovi!

Gledaj vetre,
Gledaj grano...
Gledaj kišo!

Osećaj nebo...
Osećaj visino!
Osećaj,vuče sivi...


Ne pevaj,zaustavi disanje,
zažmuri čoveče i slušaj-ZEMLJA ŽIVI!!!




4.06.2011

Kineski jezik

Dragi čitaoci i posetioci bloga, ideja za ovu temu mi je došla baš zbog toga što studiram kineski jezik. Sada sam tek prva godina, što će reći da ne znam baš mnogo o samom jeziku i kineskom narodu uopšte. Pre nego što sam upisala ovaj fakultet, a nakon što sam to odlučila nisam znala ništa o načinu učenja tog neverovatnog jezika, o karakterima koji ga čine takvim, o gramatici, leksici(rečima)....pa čak ni o načinu života tih ljudi...Zašto studirati kineski jezik? A zašto ne? Ovim postom želim da pomognem svima onima koji se pitaju da li da ga upišu, uče, ili ne...Sada ću napisati mišljenja koja sam imala pre nego što sam počela da studiram,a onda ću napisati šta mislim sada, nakon nekoliko meseci provedenih nad karakterima i na časovima.


Pre: Zmajevi, Fenix, tradicionalna odeća, kultura na zavidnom nivou, strogo vaspitanje, poštovanje starijih, borilačke veštine, tradicionalna medicina, tradicija uopšte, misticizam, tajne....na sve to me je asocirala reč Kina i kineski jezik. I vas,zar ne? A šta sam slušala da su ljudi pričali kada sam im rekla da ću upisati kineski jezik? Ovo: ''Jao,zašto kineski? Kinezi su siromašni, rade u poljima za šaku pirinča.'' ''Kinezi su prljavi,idi u blok 70(Beograd) pa ćeš videti.'' ''Kineski je mnogo težak,ne znam da li ćeš moći to.'' ''Moja strina od tetke,pa njena ujna je završila kineski i uopšte ne može da se zaposli,to ti je baš nepouzdano.'' ''Moja drugarica završila kineski,ubija se od posla ali i od para.'' ''Kinezi su budući imperatori,to ti je budućnost,dobro si izabrala'' ''Ja sam bio u Kini,nešto oko posla,imao sam prevodioca,ali ti nikada nećeš moći da završiš kineski,i nikada ih nećeš razumeti jer oni imaju 100e jezika različitih i to nikada nećeš moći da naučiš.'' ''Ne znam šta da ti kažem,nisam nikada imao dodira sa tim,osim što sam trenirao karate,ali to nema velike veze sa kineskim jezikom i načinom života.''

Znate li šta sam ja jedino poverovala od svega toga? Ovo poslednje. Mislim da zaista nije u redu da vam ljudi govore nešto što ne znaju..ovo vam je savet od mene za svaku stvar u životu-Čujte sve što vam ljudi govore,ali birajte šta ćete i kome ćete verovati.  Neko može da bude magistar srpskog jezika, veoma pametan, ali to i dalje ne znači da će vam on reći najpametnije o Kini i kineskom jeziku. Pre nego što poverujete nekome prvo ga pitajte na osnovu čega vam nešto govori i koliko je pouzdano to što govori. Nezgodno je kada vam ljudi stvore pogrešne predrasude(a priznajte da ih svi imamo kad tad), jer to onda utiče i na vaše razmišljanje,učenje i ostalo.

A ja ću vam sada reći isključivo na osnovu mog iskustva i mojih osećanja koja su se smenjivala tokom nekoliko prethodinh meseci, šta ja sada mislim o kineskom i kako se osećam.

Posle: Kineski jezik s jedne strane jeste težak,a s druge nije. Sada ću reći rečenicu koju verovatno veoma često čujete- Svaki početak je težak. Prvih nekoliko nedelja provela sam plačući i preispitujući sebe zašto mi je u životu trebalo nešto što potpuno odudara od svega što sam učila celog života, od onoga što mene čini onim što jesam i gde jesam. Mislila sam da ću morati potpuno da se promenim da bih naučila ovaj jezik, kulturu ove zemlje i da bih ušla u taj svet,kako bih mogla uopšte da naučim bilo šta. Sada mislim da nema nikakve potrebe da se bilo kako menjam, samo da budem osoba otvorenih i širokih shvatanja i da prihvatim da takva mitologija, religija, kultura, tradicija postoji ali ne mora da bude deo mene...samo moram da naučim kako to sve funkcioniše da bih jednoga dana mogla da znam kako da shvatim i prevedem stare kineske pesme i tekstove...Da,mislim da su oni potpuno drugačiji od nas,i to je veoma naporno ako pokušavate u prvoj godini da pričate sa ljudima koji ne znaju vaš jezik,ne znaju vaše gestove i vaša razmišljanja...naša pravila se razliku...Ali,mislim da smo različiti u tome što mi naša osećanja izražavamo rečima,nežnošću, a oni delima i ponekad grubošću...Mi smo zbog bontona sakrili neke naše potrebe i stvari koje bi trebalo da budu normalne, a oni ne. Napr. rade vežbe na trgovima i u parkovima sasvim opušteno i normalno, jedu ona kada je tome vreme bez obzira da li su tu gosti ili su nešto drugo radili pre toga...A što se tiče tradicionalne Kine, mislim da se ona sada može videti uglavnom samo u selima, gradovi nimalo ne zaostaju za velikim evrposkim i američkim gradovima, i nimalo nisu siromašni,u tom pogledu...Što se samog jezika tiče mislim da nije mnogo težak ako redovno slušamo predavanja, ako pažljivo slušamo i primećujemo razlike u našem i njihovom izgovoru, ako naučimo pravila i poteze u pisanju karaktera(kojih nema mnogo), ako dosta čitamo, ako imamo zaista pravu i veliku zelju da ga naučimo...
 Ali....(kao što uvek mora da bude jedno ali)...sve to mora doći vremenom..ne možete očekivati da posle mesec dana sve znate i da sve ide lako...prvih par meseci(2-3) zaista nisu laki, ništa ne razlikujete, teško pamtite karaktere i zaista je naporno, ali vremenom će vam sve to spontano ući u glavu i stvoriće se osećaj za jezik...onda će sve ići lakše, manje ćete morati da učite, ali do tada  ćete morati mnogo da se trudite...ali ne i da se nervirate što vam na ide baš..to je prirodan sled stvari...I čvrsto verujem da u bar svakom semestru mora da ima po jedna kriza da li želite to što ste izabrali ili ne...Ali onda se setite da ste to odabrali i da ste to želeli i dokažite sebi da ste jači sami od sebe i da možete da pobedite teškoće na koje nailazite....preporučila bih da ovo upišu samo oni koji su spremni da bar jednom pobede sebe i svoje slabosti...

Napomena: Ovo su samo moja lična mišljenja, iznosim ih samo kao takve,a na osnovu komentara ostalih samo ćete zaključiti da li sam u pravu ili je pojava ovih osećanja ipak individualna...
P.S.Nadam se da vam se dopadaju slikice(iz moje sobe su).

Radujem se vašim mišljenjima i nadam se da će neko od starijih kolega podeliti mišljenje sa nama pa pomoći i vama, a i meni... ;)