4.29.2015

Šta još dolazi?




"What Else Is There?"

It was me on that road
But you couldn't see me
Too many lights out, but nowhere near here

It was me on that road
Still you couldn't see me
And then flashlights and explosions

Roads are getting nearer
We cover distance but not together

I am the storm and I am the wonder
And the flashlights nightmares
And sudden explosions

I don't know what more to ask for
I was given just one wish

It's about you and the sun
A morning run
The story of my maker
What I have and what I ache for

I've got a golden ear
I cut and I spear
And what else is there

Roads are getting nearer
We cover distance still not together

If I am the storm if I am the wonder
Will I have flashlights nightmares
And sudden explosion

There's no room where I can go and
You've got secrets too

To sam bila ja na tom putu,
iako me vi niste videli,
Previše svetala okolo,ali ni jedno blizu nas.

To sam bila ja na tom putu, a i dalje me niste videli,
a onda sevanje i eksplozije.

Putevi se sužavaju, mi prelazimo distance, ali ne zajedno.

Ja sam oluja, i ja sam čudo, i sevanje i noćne more i iznenadne eksplozije.

Ne znam šta više da tražim. Dobila sam samo jednu želju.

Radi se o vama i suncu, jutarnje bežanje, priča o mom tvorcu, onome što imam i onome za čemu žudim.

Imam zlatno uho, ja sečem i probadam, i šta još je tamo?

Putevi se sužavaju, mi prelazimo distance, ali ne zajedno.

Ako sam ja oluja i ako sam ja čudo, da li ću imati varnice i noćne more i iznenadne eksplozije?

Nema sobe u koju mogu da odem. I  vi imate tajne.

Ja sam sa vama sve vreme na putu kojim prolazite, a niste ni svesni da sam i ja tu, da sam deo njega. Previše svetala koja sijaju oko nas, svetala koja vam skreću pažnju, koja vas privlače, koja skreću pažnju sa onoga što imate, a ni jedno svetlo nije pokraj nas da osvetli ono što čini NAS, što čini ovaj zajednički put. To sam bila ja na putu sa vama, i onda su počele varnice, počele su eksplozije, počelo je sve. Naši putevi se polako sužavaju, sve postaje jasnije, očito i vidljivo, uskoro ću i ja hodati putem kojim vi hodate, a ni tada kao ni sada nećemo hodati zajedno. Tvrdite da sam ja oluja koja pokreće munje i započinje vaše eksplozije i sve te noćne more, i da sam ja čudo koje iste smiruje. Ne znam da li postoji još nešto što bih mogla poželeti u životu, a ja imam samo jednu želju. I vi znate dobro koja je. Radi se o vama i suncu, koje će obasjati naš put, da baci svoje zrake na njega i konačno zaseni sva druga svetla koja postoje oko nas. Radi se o svakojutarnjem bežanju u poslove, obaveze, radi se o moja dva tvorca i svemu ovome što imam i onome za čime zaista, istinski čeznem. Imam zlatno uho koje uhvati svaki trun onoga što pričate, sve čujem i sve znam...pokušavam sve da isečem...da isečem veze izmedju nas ili da presečem put...i ja probadam....probadam sve ono što me čini ovakvom, u nadi da će biti drugačije. I šta još dolazi? Šta me to još čeka? Kako da se pripremim? I vi znate da nam se putevi sužavaju, i da po njima ne hodamo zajedno. I ako sam ja ta oluja i ako sam ja čudo, ako ja mogu to sve da promenim, da li ću i dalje imate noćne more, varnice i eksplozije? Ne postoji mesto, niti soba u koju mogu da odem da sve prestane, da sve nestane, da više ničega nema i da mogu biti svoja. I vi imate tajne koje želite zadržati za sebe, kao što i ja pokušavam.

Šta još dolazi? Šta me još čeka?