1.02.2014

Šanel tašne i ostala bižuterija

Hop,hop...poskočiše male ribe na stolu. Jaoj, opet mora da piše rad o ribama! Zašto mora da ih secira da bi mogao da piše o njima? Možda ipak i ne mora. Naći će način da sačuva ova dva nevina života. A opet, da li će one uopšte nešto i osetiti ako ih iseče, ako ih povredi? Da li su one dovoljno glupe i nesvesne da ne osete bol, da ne osete strah, da ne osete da im nešto loše predstoji?

Dok je on razmišljao o tim dvema ribama na stolu, ona je ležala na krevetu, praćakala se kao da je i ona riba tek izbačena na kopno i pitala se šta se to sa njom dešava. Da li je ona dovoljno glupa da nije mogla da predoseti da joj nešto loše predstoji, da je čeka neka opasnost, neka prevara? Pitala se da li je vredno života to što je verovala jednom lepom i zgodnom čoveku sa puno novca. Soba oko nje je, činilo se, u nekom podrumu, sa tamnim, buđavim, ispucalim zidovima. Postojao je samo jedan mali prozor kroz koji se videlo samo da je noć. Ruke su joj bile vezane iza leđa, tako da nije mogla čak ni čašu vode da popije, a žeđ joj je razarala grkljan.

Jednog popodneva tri muškarca ušla su u sobu uz veliki prasak gvozdenih vrata koja su lupila u zid pored njih. Ona je širom otvorila oči kao da će joj to nešto pomoći. Znala je da mora da obuzda otkucaje srca i strah koji je osećala, kako bi uspela da se koncentriše i primeti svaki detalj na njihovim telima...Nadala se da će jednog dana izaći iz te sobe i da će moći da ih prijavi policiji. Njen muškarac ju je izdao, zbog njega je tu završila. Previše mu je verovala. Više nego sopstvenom ocu.

" Mala moja, nije lako biti ćerka ovako uticajnog čoveka. Moraš da shvatiš da je svaki tvoj korak posmatran, i da si u svakom trenutku u opasnosti. Da bi ostala sigurna i da bi preživela moraš mi verovati. Moraš da radiš ono što ti kažem, moraš da učiš. Uvek otvori širom oči i posmatraj svaki detalj oko sebe, jedino tako ćeš moći sve da vidiš, sve da primetiš i skoro sve da naučiš. Nije lako, znam, ali ni mi nismo birali kada smo došli na ovaj svet gde ćemo se roditi."-Govorio joj je otac skoro svake nedelje, kada su zajedno doručkovali. Sada joj je to nedostajalo.

"Ali zašto ste uopšte i hteli da imate decu, kada ste mi umesto života priredili pakao, kada sam se rodila tako da moram da pazim šta radim, gde idem i ništa ne može da bude onako kako ja želim? Sve je kako ti želiš! Zašto je mama morala da nestane onog dana?! Mogao si to da budeš ti, onda bismo nas dve živele srećno, bile bismo slobodne, bez tebe i ovog pakla!"-Uvek se bunila protiv života koji joj je pripao po rođenju. Morala je da glumi da je dama, da je srećna, uobražena i na nivou. Sve drugarice su joj zavidele na novcu koji ima, na kući sa bazenom, na skupim kolima i Šanel tašnama. Svi su joj zavideli...svi osim nje same.


Ponovo se probudila u svom krevetu. Ništa joj nije bilo jasno...kako se posle onog popodneva kada se borila protiv tri muškarca našla kod kuće? O da, uspavali su je.
"Ali zašto,zašto? Šta sam to uradila da završim u podrumu nečije kuće, da me onako muče, da me ostave samu toliko dugo? Koliko je uopšte vremena prošlo?"-Pitala se.

"Prijatelji" njenog oca pronašli su joj slabu tačku...pronašli su savršenog muškarca koji bi zamenio oca u njenom životu, pružao joj je utehu, sabilnost, ljubav, neverovatne emocije, bezgraničnu radost i osećala se sigurnom u njegovom zagrljaju. Kada mu je dovoljno verovala, prepustila se, a oni su odlučili da razmene njen život za život njenog oca, jer su znali da će on uraditi sve za nju.

Njen muškarac držao je njenog oca za ruku, koja je bila vezana za drugu na njegovim leđima i vodio ga je nekim hodnikom u dubinu prostorije. Otac, sa džakom na glavi, koračao je sporo i poslednja misao bila mu je- " Zašto smo, Marija, moja draga Marija, toliko želeli da imamo decu? Oni nisu zaslužili ovoliku patnju. Volim te mala moja. Idi odavde. Molim te ovog puta poslušaj svog oca i nestani iz ove opasne zemlje. Samo sada imaš priliku."



Ne sudite o nekome dok ne živite njegov život.

A čovek mora da secira bar jednu ribu kako bi dobio željena znanja o njoj.