12.20.2011

Stisni me jako

Opet će na ovoj stranici biti gomila besmislica...Kada je srce povređeno onda jako kuca i njegov vlasnik duboko diše..Ti uzdisaji se mogu ugasiti samo tako što će se ono što ga je povredilo i mučilo sasuti na jedan papir ili u ovom novom dobu elektronski papir. Kada je srce teško i jako povređeno te reči mogu biti brilijantne i to na papiru postaje remek delo,ali ako je srce samo malo povređeno onda su te reči tako loše nabacane, tako neuređene, tako slabe i nevažne, ali i dalje leče srce.



'' Stisni me jako,molim te,stisni me jako,mnogo me boli,osećam kako se nešto vruće sliva niz mene i boli me tu na sredini,kao da je neka praznina i rupa u meni, i peče me po obodima te rupe, kao da je neko prislonio upaljenu šibicu i dogoreva ih malo po malo.Molim te kaži mi šta si to uradio da se ja sada ovako osećam, da li je opet neko otišao, da li si sada rekao nešto što ne treba, da li dao nešto što ne treba, šta si to uradio? Mnogo me boli,mnogo, spreči to molim te, stisni me, neka prestane,neka prestane, ne želim da se osećam tako, učini bilo šta da se osetim bolje, učini sve što možeš da ispraviš grešku koju si napravio i neka ovaj bol prestane. Zašto si mi uopšte skidao ta sva odela, sada me rana samo još više boli. Aaaaaa, kako te samo molim da prestaneš, prestaniiii,prestani,boli me...boli me,ne mogu, ne mogu,ne mogu da trpim taj osećaj razaranja koji osećam u svojoj unutrašnjosti,ne mogu....samo me zagrli, stisni me jako,da makar ne osećam taj bol ako mi je već suđeno da traje toliko dugo, da samo na trenutak ponovo osetim popunjenu tu prazninu što se u jednoj sekundi stvorila u meni i ostala tako dugo...preklinjem te smiri ga, vrati ga nazad, zamoli ga da razume, šta god je potrebno, šta god da si upropastio, samo da me ovaj bol prestane,da ova rana zaceli kao što je i nastala-u sekundi...preklinjem te...boli...''-govorilo je srce mozgu.

''Znam,znam kako ti je,ali ne mogu,nisam ja kriv, dobro možda i jesam malo, ali razumi, samo sam želeo da se osećam voljenim, želeo sam da se osećam ušuškanim, da se osećam kao da me neko konačno razume, da se osećam sigurnim i zaštićenim..samo toliko...Izvini što patiš zbog mene, oprosti mi ako sam ti zbog svoje nemarnosti naneo bol, izvini ako sam dopustio da ti to otrovno što ti je nanelo bol uopšte i priđe,te ljudske reči koje ti slabo razumeš su jako komplikovane i jako opasne,a ja, ja sam u svojoj zbunjenosti mislio samo na sebe i samo sam želeo da podelim sve ono što nosim sa sobom kako bi mi teret bio lakši,i potpuno sam zaboravio da to može tebe da povredio...mislio sam da se to nikada neće desiti, da te njegove reči povrede,jer on je trebao da bude taj koji će razumeti,koji će i tebe osećati svojim, taj koji će ti dati prostora da se raskomotiš,da se otarasiš te silne garderobe iza koje se skrivaš,mislio sam da je i on to shvatio,da nas je oboje prihvatio kao svoje i zato sam,sreco,dopustio da se otkriješ,da skineš sve zaštite sa sebe,da vidi šte je dobio i šta mu sve poklanjam,ali nisam znao da tebe ne smem da rizikujem, nisam znao koliko će to da te povredi,nisam znao da će da te boli,da će da te razara i uništava iznutra...nisam nikada želeo da to dodje do tebe,želeo sam samo duboki mir,a površinsku igru tvojih i mojih impulsa...izvini srce molim te,oprosti mi, nisam namerno,nisam bio svestan da se neko igrao sa mnom sve vreme,da nije mario dokle će ta igra ići i šta će sve biti na kocki..izvini srce molim te...izvini...i oprosti mi...znaj samo da to sada ne može da te prođe za sekundu jer to se nije ni desilo za sekundu..to je trajalo i gradilo se već duže vreme samo ni ja sam nisam bio svestan toga...Oprosti mi što sada ti moraš da stradaš..evo,stisnuću te jako,da ne osećaš taj bol,tu prazninu,taj strah, stisnuću te jako na svoje grudi,skupi se tu i ne plaši se,mora da boli malo,ali znaj da ću te zaštiti,stegnuću jako sve tvoje rane i čekaću da to sve zaceli...izvini što osećaš taj bol, ali stisnuću te jako da te bar manje boli i da zaceliš na mojim rukama,onda ćemo se ponovo smejati zajedno i gledati ka belom svetu ko će da pazi na nas i da ti pruži sve ono što sam i sada želeo za tebe,neko ko će mariti i za tuđe želje i nade.'' -odgovorio je mozak. 

2 comments:

  1. Polako. :)

    http://www.youtube.com/watch?v=axmEqaoq_Io

    ReplyDelete
  2. Hahahahaha,jaoj kolega moj,mozda to moze kod vas,muskaraca,mi zene smo ipak,papir i osecanja...dobro,i ponekad neko pice,mada radije vino umesto viski..ali ti i tvoje dame se drzite!:) Idemo jedan dan zajedno da lecimo ljubavne probleme....:)

    ReplyDelete