11.25.2011

Njih dvoje

Ne samo da se užasan strah provlačio kroz vene već je i tiha netrpeljivost svetlela u očima. Nije to bilo sve. Preplitanje kiseline i gorčine u ustima ali i u srcima još više je naglašavalo želju. ''Želju za čim?'' odzvanjalo je u glavama. On je mislio da ona želi napred,da se ne predaje i da nikada ne odustaje. Ona je mislila da on želi napred,da se ne predaje i da nikada ne odustaje. On je samo želeo da prekine,da se povuče i da ode negde daleko od toga,bilo gde samo da se ne nalazi na mestu na kome je bio. Ona je bila preplašena,nesigurna, želela je da nestane sa lica zemlje pre nego što se uopšte dogodi ono što je sigurno čekalo iz prvog ćoška. Oboje su znali da je događaj neizbežan i da se moraju odlučiti da li će se suočiti sa tim ili će jednostavno otići i više se nikada ne osvrnuti. On je mislio da ona želi napred,da se ne predaje i da nikada ne odustaje. Ona je mislila da on želi napred,da se ne predaje i da nikada ne odustaje. On je želeo da dokaže da može da stane uz njen visoko podignut pogled i naglašen nos koji je stremio ka visinama. Ona je želela da dokaže da je dovoljno jaka za njega  i da može da stoji prava i čvrsta pred njegovim širokim grudima koja su se prsila ka prostranstvima pred njim. Krenuvši da se uhvate za ruke istovremeno su shvatili da će tako pokazati slabosti koje osećaju,koje zaista osećaju,stisnuli su pesnice i jakim se korakom upustili u budućnost koja je čekala na njih. Ona je prva počela da leti u prostoru i da se gubi u otkucajima sata,a on je bio tu uz nju.Nije ga videla ali je i dalje znala da mora da izdrži sve i da mu dokaže da je ona ta za njega,da je dovoljno snažna da sve izdrži. Kada je konačno spustila glavu u mir,kada se sve završilo,rekla mu je da nije ništa strašno i da nije osetila ni malo bola niti napetosti. Sada je došao red na njega. Poslušao je njene savete,uzeo ranac,stavio na ledja i upustio se u prostor u kome samo brojevi lete oko njega a vreme nesmetano teče bez ikakvog obeležja. Ona ga je čekala da mu pokaže da je dovoljno jaka,i da je za njega,da se nije predala i da je dostojna da stoji pored njegovih širokih ramena....ona ga je čekala.

3 comments:

  1. Brate...ozbiljno moramo da popričamo o onom poletu koji treba da dobijem noćas. :P

    Super je stvar, al' realno, posle ovog bi samo da se pokrijem debelim jorganom i da blejim i sanjam nešto lepo. Upropasti čoveka! :D

    ReplyDelete
  2. Sestro,ne znam ja o kakvom mi poletu ovde pričamo,ja sam samo rekla da sam dobila inspiraciju da pišem nešto,nisam rekla da će biti inspirativno...ili ne...:)

    ReplyDelete