3.29.2011

Dom Bernarde Albe

Federiko Garsija Lorka napisao je jednu dramu koja se zove Dom Bernarde Albe. Priča o pet devojaka i njihovoj majci kojoj je upravo preminuo muž a ona sama ostaje da se bori za čast svoje porodice. Da li se to dešava i danas? Da li su žene i pre ostajale bez svojih muževa? Da li je čast oduvek bila na veoma važnom mestu u životima ljudi? A da li su pisci i ranije pisali o tome? Mislim da je odgovor na sva ova pitanja potvrdan.  Ne vidim zašto je ova drama svrstana u avangardnu umetnost. Da,Lorka jeste bio umetnik na prelasku umetnosti sa modernizma na avangardu,i da,pisao je avangardna dela,ali ovo delo nikako ne bih svrstala u tu kategoriju. I zašto je on naglasio da ovu dramu piše kao fotografsko svedočanstvo? Previše je mlako za avangardu,bar po onim kriterijumima kako ja vidim avangardnu umetnost. Za osetljivije ljude ovo delo bi bilo verovatno veoma potresno,i postoji jedan trenutak u drami koji je zaista užasavajuć,pred kojim i najhladniji zadrhte ako imaju imalo srca...kada psi vuku mrvo dete na prag majčine kuće....zaista užasavajuća slika...ali,to toliko kratko traje da ne uspeva ni jednu jedinu suzu da izmami. Po mom mišljenju i ličnom osećaju premalo se izražavaju osećanja koja gledaoci treba da osete..ipak je to drama za pozorište,a ja mislim da na sceni sve mora da bude toliko jako,pa čak i karikirano da bi publika osetila to što delo zaista pruža. Drama jeste veoma teška i smatram da,ako bi je glumci zaista dobro odglumili,bila bi definitivno jedna od onih koja je ostvarila svoj zadatak-da probudi osećanja...Ali,ovako,čitajući je, ne sa lica glumaca već sa požutelih stranica knjige, jednostavno nije dorasla jačini koja joj je potrebna. Ne znam,možda joj ja nisam pristupila sa tolikom pažnjom...Možda se nisam potpuno upustila u osećanja tih devojaka...Da li sam za to kriva ja ili pisac? Da li je u to vreme bilo manje zla nego danas,pa sam ja več oguglala na takve stvari, a ova drama čak bila preteška za ondašnje ljude? No,obzirom da ne znam odgovor na ovo pitanje sada ću samo pisati o likovima knjige,bez obzira na moj utisak na dramu u celini...Bernarda...moram početi od nje,jer kada ne bih,to bi joj oskvrnulo čast. 


Bernarda,iako si sigurna da uvek sve osetiš,ili onjušiš,kako i sama kažes znaj samo da i najbolji greše...da čovek ne greši ne bi bio čovek...Ja? Ja ista kao Ponsija?! Možda,možda jesam,ali mene ne plaćaš da radim i ćutim zato ti moram reći sve što osećam i vidim iz tvojih sebičnih postupaka. I to ne samo da si sebična nego si i nepažljiva,slepa si za svoje bližnje,čovek bi pomislio da više voliš ćeri svojih suseda jer na njih više obraćaš pažnju...Da,znam da čovek mora biti subjektivan kada su njegova deca u pitanju,ali kada ti i deca i posluga govore da nešto nije u redu nemoj se praviti da jeste...eto i sama vidiš čemu je dovelo to tvoje ponašanje....i sad,kad je Adela mrtva ti se i dalje praviš kao da si najjača,jača od same sebe...ne,niko ne može biti jači od smrti,jači od vremena i naravno jači od LJUBAVI...premda mislim da nije samo ljubav ovde odlučila o ovom strašnom događaju u kući,već ti,ti i tvoj princip da je ČAST iznad svega. Da,znam da je čast u selu veoma bitna,da je malo mesto i da se sve zna,ali zašto si odbila da čuješ reči svoje dece koja više nisu deca...Ne,nisi brinula o njima. Ti si jedna očajna osoba,koja sama sebe ubeđuje u to da je jača od svega, baš zbog toga što ni sama ne veruješ u to pa drugi moraju da trpe tvoja dokazivanja.Znam da autoritet mora postojati da bi porodica ostala i da nisi smela da popustiš ni malo,ne krivim te što si ih tukla,ali zašto ih nisi slušala,ti,jedno nesigurno biće koje misli da je samo protiv svih? Zašto si mislila da su svi protiv tebe,zašto misliš da samo oni koji su buržuji imaju pravo glasa i pravo da žive.NE,siromašni nisu životinje! Ti si jedna obična žena na ''viskom položaju'' sa glavom visoko iznad svih,jedna osoba koja ne preže ni pred čim da bude onako kako ona želi,da bude najbolja i najbogatija...Ti si jedna jadna žena koja se na sve moguće načine bori za bolji život..jadno biće koje kao riba van vode pokušava do poslednjeg daha da sačuva ono što ima,na bilo koji način..I vreme se poigralo sa tobom.Sve se odigravalo tako brzo pred tobom,a iza tvojih ledja je sve išlo previše polako da bi uspela da vidiš i sprečiš. Žao mi te je.


Marija Hosefa,šta ti radiš u ovoj drami? Zašto si ti,jadno biće,upetljana u ovu zbrku? Zato da pokažeš prošlost porodice? Da pokažeš zašto su sve devojke ovakve? Da pokažeš zašto Bernarda tako zaključava ćerke i pokušava da ih spreči da postanu kao što si ti bila? Da li one zaista moraju da budu tako čuvane da bi ostale čiste? Da li si im ti zatrovala krv preljubništvom,željom za muškarcima i one ne mogu ništa protiv toga? Ti si luda! Ti sada jedina u tom cirkusu u kome nema smeha smeš da se smeješ,da glasno vičeš i tražiš ono što želis...ti jedina smeš da kažeš ono što sve devojke žele,za čim očajnički pate i sanjaju noćima...Da li te zato Bernarda mrzi? Jadno,ludo biće...Da li si ti zaista luda? Ili pak govore da si luda jer jedina ti smeš da vičeš ono što svi vide i osećaju a moraju da kriju kako ne bi bili kažnjavani kao da su najveći grešnici...Ne,ne vredi Bernardi govoriti, a ni vikati,ona veruje u ono u šta želi da veruje...i samo to može da podnese njena kompleksna ličnost...Nažalost,nećeš počitavi u miru još mnogo godina....Mnogo je ćerki Bernarde Albe...

1 comment:

  1. Zanimljiv pristup, nešto kao u apstraktnoj sudnici: Lorkini dramski likovi pred licem, ne pravde, već etike ...Bernardi ste baš prodikovali i, mislim, sa slašću je izvređali. Ali, Bernarda ne haje za Vaše izlive gorčine i ljutnje, niti se breca na to što je žalite...Ona će uvek ostati Bernarda Alba Federika Garsije Lorke... Zameram Vam jer niste, bez obzira što niste dovoljno osetili unutrašnjost likova kćerki Bernardinih, dakle, zašto niste bar malo reči izdvojili za njihova stanja u drami, one su ipak krajnji "predmet" Bernardinih navala ljutnje, okorele sebičnosti, i previše surove brige za poštenje svojih kćerki. Jer svaka od njih je nosila u sebi onaj svima nama poznati bunt protiv nekih roditeljskih ograničenja, a ovde su ta ograničenja skoro izjednačena sa sadizmom. Taj bunt samo na trenutak zaiskri, ne javlja se u burnim naletima, ne ostavlja naročito dubok trag na čitaoca/gledaoca, ali je ipak prisutan, jer i bez to malo ispoljavanja otpora devojaka Bernardina surovost ne bi došla do izražaja, niti bi imala smisla. Zato je Lorka više prostora u drami dao Bernardinom liku i njenoj okrutnoj misiji dobre majke i čestite udovice, dok je bunt devojaka lagano i skoro neosetno pretvorio u njihov tihi, pasivni mazohizam...Lorka je u ovoj svojoj drami, dakle, prikazao dve krajnosti: Bernardin sadizam majke prema pasivnom mazohizmu njenih kćerki...Mislim da je taj mazohizam u stvari Lorkino pravo stanje ličnosti, nije hteo o tome mnogo da razvija priču unutar ove drame, prosto da ne bi bio otkriven kao neko ko je sklon mazohističkom osećanju, da ne bi bio dodatno napadan i vređan, kao što je to već zbog svoje psihoseksualne opredeljenosti nebrojeno puta doživjlavao...

    ReplyDelete