2.22.2015

Nesto o meni, sada,pre i blogovanju

Nedostaje mi staro piskaranje po blogu...sinoc sam, umorna posle dugog puta, legla u krevet i, ne znam zasto, otvorila svoj blog. Pocela sam da citam postove koje sam jako davno napisala, prisecala se svojih misli, razmisljanja, inspiracije i kreativnosti koje sam tada imala. Setila sam se kako sam skoro svakog dana ili veceri zurila kuci kako bih procitala nove postove sa blogova koje pratim i kako bih pisala svoje postove. Nedostaje mi moj drug Mitoman. Iako smo bili samo dva blogera koja su se slucajno pronasla imali smo neki dubok odnos, kroz tekstove smo se razumeli, komentarima podizali volju i inspiraciju jedno drugom pa cak i kad smo duvanili cigarilose na travi na Kalishu pricajuci o devojkama (njegovim,ne mojim :D), o blogovima i o svetu. Nedostaje mi inspiracija Vanje, Jelene i prelepe slike i predivan stajling jedne Angelice....Zao mi je sto mi je blog sada postao nesto sto posecujem jako retko a ne utociste i kucica na drvetu u koju donosim sva misli i iskustva nakon napornog dana....volela bih da imam inspiraciju za pisanje kao i ranije, da mi kretivnost nije utihnula, da mi je vreme ispunjeno mnogo lepse i drugacije nego kako jeste sada. Provodim vreme troseci ga na ljude koji ne znam ni sama da li su vredni toga, na neke skole koje nemaju kraja ni znacaja, gubim ga u sitnim satima i minutima koji prolaze uzaludno... volela bih da vise ucim, ali zaista ucim,o zivotu, a ne o onome sto pise u knjigama. Zelim da sam radosna i ispunjena....ali pocela je vec druga godina u kojoj ne osecam to lepo osecanje....nisam nesrecna, ali nisam ni srecna..a sto je najgore nista se ne desava da mi da razlog da ne budem srecna, samo je spontano, lagano usao taj osecaj u mene..i kazem,nikako da izadje...ne mogu ni sa kim da razgovaram o tome, ne zelim...zelim da provedem vremena sama sa sobom,kao sto sam to radila ranije, da otkrivam sama kakve su to emocije u meni, sta je to sto me cini ne srecnom (da ne kazem nesrecnom). Treba mi onaj odnos sa sobom koji sam imala ranije...ne entuzijazam, ne ambicija, ne polet....vec trajnost, mir, istina....doci ce  valjda.... 

4 comments:

  1. Tvoj drug Mitoman je uvek tu, a ti samo treba čvrsto da odlučiš i polako da povratiš sebe. :) Nešto slično sam nedavno i ja odlučio. Mislim, nismo isti kao nekad, ali svakako možemo pokušati i možda, umesto starih, pronaći neke nove sebe, ako me razumeš. :D Budi dobra, samo hrabro! :*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Moj drug Mitoman je uvek tu, kao podrska, inspiracija i zanimacija....i hvala mu ^_^ :*

      Delete
  2. very interesting post.this is my first time visit here.i found so mmany interesting stuff in your blog especially its discussion..thanks for the post! Sharaf DG Offers

    ReplyDelete