10.22.2011

''Moja omiljena prostorija''

Sećate li se teme sa pismenog zadatka u četvrtom osnovne? Meni se čini da je ona glasila baš kao naslov ovog posta. Mhm,poprilično sam sigurna. I sećam se šta sam tada napisala da mi je omiljena prostorija-isto što ću i sada reći-WC. Da,verovali ili ne, to je wc. I sada ću da pišem o njemu kao što sam pisala i u četvrtom razredu,ali malo drugačije jer sada mogu mnogo više da napišem o toj divnoj prostoriji bez koje ni jedan ukućanin ne može da zamisli život.
Znate,provela sam mnogo vremena razmišljajući o tome ko je izumeo wc šolju. Možda to vama zvuči čudno i kao gubljenje vremena kad postoje ekonomska kriza,efekat staklene bašte,ženska prava ili pak moda,škola,posao....šta god. Nemate vremena da razmišljate o wc-ima? Verujem, zato ću vam ja sada napisati sve činjenice koje bih volela da znate o tome, pa onda nikada ni nećete osetiti potrebu da razmišljate i ponovo ćete se vratiti na globalno zagrevanje, plastične kese i ostale stvari sa naše planete.
Dakle,WC je prostorija u kojoj provodimo skoro najviše vremena u životu, iako toga verovatno nismo ni svesni. To je prostorija gde najčešće odlazimo bez obzira na to koliko godina imamo(doduše,stariji i žene malo češće idu), to je prostorija u kojoj vrlo rado provodimo vreme. Molim vas,uozbiljite se,ovo što pišem nije nimalo smešno i potpuno je istina i nije mi jasno zašto mislite da je ovo što pišem nebulozno i besmisleno. Ma evo,sada ću vas kroz primere uveriti u ovo što tvrdim.
1.Kad se rodimo previše smo mali da bismo posećivali ovu prostoriju,ali je to jedna od prostorija koja nam postaje omiljena kada počnemo da hodamo bez nadzora roditelja. Sva deca su sigurna da u toj lepoj sobici koja je obložena šljaštećim zidovima i podovima ima jedna magična fontana. Kada deca idi u šetnju sa odraslima često mogu da primete da oni kada prođu pored neke fontane bace novčić za sreću ili da im se ostvari neka želja. E tako oni kada dođu kući iz šetnje pobegnu u taj čaroban svet sa čarobnom fontanom i bacaju u nju sve što im dodje u ruke, ali naravno u skladu sa željama koje požele. Ako bace jednoroga u wc šolju to je zato što žele da im mama i tata kupe nekog ponija ili konjića, ako bace Barbiku to je zato što žele da se ona devojčica iz vrtića što ih nervira uguši u nekom jezeru(ali to ne sva deca,neka to rešavaju na licu mesta) a ako pak bace četkicu za zube u wc šolju to je zato što žele da im zubi budu zauvek čisti i da im mama i tata više ne dosađuju i teraju ih da svako jutro i svako veče peru zube(a neki roditelji insistiraju na tome i posle ručka)...Ma kome to još treba. A imam jednu drugaricu koja je čak mislila da je ta magična fontana takođe izvor najčistije i najzdravije vode pa je bežala od roditelja i dok je ne vide gurala ruke u wc šolju da zagrabi malo vode,koliko joj veličina ruku to pruža i da se osveži. Jaiks...Ali,ne idu sva deca u ekstreme. Hvala svevišnjem.
 Pored magične fontane ta prelepa prostorija pruža deci i klizalište tokom cele godine,samo ako imaju neke mekše i nežnije čarapice, mada to i mamama dodje dobro jer deca pokupe svu prašinu sa poda koju one nisu stigle da počiste od svih ostalih obaveza po kući.
2. Kada deca malo porastu,(ali ne mnogo) oni obožavaju da sede na wc šolji tako da im noge vise u vazduhu i onda ih polako bacaju sa jedne strane na drugu, ali nikako da bude vremenski usklađeno nego isključivo kako im u tom trenutku dođe. Tokom tog magijskog rituala takođe je od ključnog značaja pomeranje očiju po zidovima prostorije pa zatim na sve manje objekte i onda usresređivanje na one najmanje i silni pokušaji da se ti objekti pomere samo i isključivo silom uma(tako nastaju oni čudni filmovi o tome..kako se ono zove..telekineza?A da ne pričam o lenjosti kada oni postanu ubeđeni da to i mogu.) Tako da WC u tim trenucima postaje najvažnija prostorija-vežbaonica,i to za najteže poslove u toku dana,već sam navela koje.
3.Kada deca još malo porastu i postanu,kako bih to nazvala,pubertetlije ili tinejdžeri oni takođe mnogo vremena provode u WCu. E sad,to može da bude iz više razloga. Kad kažem više mislim dva,ali dobro. Prvi dakle: ''Mamaaaaaaa,gde mi je maskara????'' ili pak ''Mamaaaaaaaa,gde mi je gel za kosu???''..Naravno,tinejdžersko višesatno sređivanje u WCu! Ne mogu stvarno da ulazim u detalje,jer to traje i traje i traje..i traje...i još jednom trajeeee....uh....
Drugi razlog je dakle onaj manje lep,a to su suze koje tinejdžeri kriju od celog sveta,nažalost na stranicama WC papira umesto na stranicama neke sveske,ali šta da se radi. Mislim,da se objasni roditeljima da moraju da puste decu na miru da se isplaču i da tuguju u svojim sobama i da mogu o tome da pišu,ali roditelji su nedokazni,pa onda deca beže u WC-e,sednu na pod pored wc šolja i tako provode sate sa crvenilom u očima,ali barem i konačno sami. Ova upotreba WC-a je takođe pogodna i za domaćice,koje previše rade ili imaju previše dece,samohrane majke,udovice i ostale obične,ali nesrećne žene.
4. Kada ta deca još više porastu(ova grupa obuhvata i odrasle osobe) WC im služi kao jedino mesto na planeti gde mogu da budu sami sa sobom i sa svojim mislima(a mogu i bez njih). U tim godinama(preko 18 god. recimo) ljudi najviše imaju potrebu da na trenutak stanu i odmore od svih živothin napora i drugih ljudi, i onda baš u tom trenutku osete neki pritisak u donjem delu stomaka i veselo se osmehnu jer znaju da će moći da dobiju taj trenutak pauze i samoće jer odlaze na to tako divno mesto koje služi za olakšavanje(u svakom smislu te reči) i onda će ponovo biti srećni,nasmejani i rasterećeni. Takođe,ako se tu duže zadržavaju,znaju da mogu da priušte sebi dovoljno vremena da odsanjaju neke svoje dnevne snove, da skuju planove od tih snova ili pak da stvore neke nove snove koji će ih možda veoma daleko odvesti.
5.Nikako ne smem da zaboravim da napomenem još jednu svrhu toaleta koja je nekada služila samo za muški rod ali danas je svakako dostupna i ženama. No,ja ću sada pisati samo za muški rod,a vi se žene pronadjite ako osećate potrebu. Dakle,znate li ono kada na vašem satu otkuca tri sata po ponoći i kada onako mrtvi umorni i slomljeni idete kući. Pa da,naravno da znate, svima nam se to dešava. E pa drage žene(i majke), to vam je onaj trenutak kada čujete ključ u vratima,očekujete muža(ili sina) a on čim dodje u kuću prvo ode u WC, najprijatniju prostoriji na svetu, i dobro izgrli wc šolju(to je samo dokaz koliko ustvari volimo wc-e), neko je i dobro izljubi,pa tek onda učini sve ono ostalo,znate kako ide po redu... izuje se,opere ruke, polako raskopča košulju, skine majicu, poljubi ženu, pa skine ostatak odeće(neki zaborave da skinu čarape) i onda se onako baci na krevet mrtav umoran i do jutra se grli sa njim,u toplom zagrljaju jorgana koji ga čuva dok god on ne odluči da opet ustane odatle. O da,priznajte žene da vam se to dešavalo.

Ne sećam se trenutno ni jedne više upotrebe WC-a, divnoga nešeg WC-a, ali pouka i poenta ovog posta jeste da ljudi samo 7,5% (ja sam filolog,ne uzimajte za ozbiljno moje brojke) sveg vremena koje provedu u WC-u tokom života potroše na ono što mu je osnovna namena.






P.S.I dalje ne znam ko je izumeo WC šolju ali svaka mu čast na ideji!

3 comments:

  1. Fun fact:
    - u tekstu se stavka pod rednim brojm 3 ponavalja dva puta! Kao još i neke radnje u wc-u koje se ponavljaju...

    A kao svrhu kupatila bih naveo još jednu opciju. Opciju koja bi tebi, kao filologu, trebala da bude poznata.
    Naime, iz ličnog iskustva, i iskustva drugih ljudi sa istim "problemom", sam ubeđen da ta prostorija doprinosi učenju novih jezika! Psebno istočnoevrpskih jezika koji su zastupljeniji na pakovanjima praškova za veš/šamapona/raznih detrdženata...

    http://campaignofshockandawe.files.wordpress.com/2011/04/cyanide-and-happiness-a-daily-webcomic1.png?w=640&h=2503

    ReplyDelete
  2. Hahahaha,odlična ideja! Kako se ja toga nisam setila,a stalno razmišljam o wc-ima....mada,vidiš ja sam skoncentrisana baš na wc,više nego na kupatilo i slične stvari,ali dobro...uglavnom svaka čast za ideju! Potpuna istina,to obožavam da radim dok se kupam. A to za ponavljanje nisam primetila,pisala sam na brzinu,popraviću...:)

    ReplyDelete
  3. Vrh :) Sviđa mi, al' baš. Samo...Nisam se pronašao u potpunosti. Meni je bre wc, kao hram. Dođem, sednem, porazmislim o filozofiji, ljudima, Bogu, blogu, komšinici iz ulice pored i tako. Posle izađem srećan i pun novih zaključaka, kao što sam opisao u svom jednom davnom postu (Trenutak pred lobotomiju). I tako. Jako fino napisano ;)

    Samo napred! :D

    ReplyDelete