6.10.2011

Ne znam zašto se ovaj post zove baš Hulio Kortasar(Julio Cortázar)

Počela sam da čitam knjigu ''Školice(Rayuela)'' koja je izdata pre nego što sam ja uopšte postojala...1963. čini mi se. Počela sam da je čitam u sred jednog ispitnog roka sa svojih 18 godina. Posle dva dana nakon što sam je uzela iz biblioteke trčala sam da je što pre vratim. Da li je knjiga toliko loša da sam morala da je vratim posle dva dana? Ma ne! Knjiga je čitav jedan svet. Znala sam da ako uđem u njega više neće biti povratka i pašću sve ispite,malo ću zapostaviti prijatelje i kućne obaveze. Shvatila sam na vreme da moram odmah da prestanem jer mi je u pogrešnom trenutku došla u ruke. Ta knjiga može da se čita od recimo 123. strane ili pak 56. Može se početi čitanje odakle god se želi,i na koju god stranu se želi. Ne,nije kao japanske mange ili arapske knjige da se čita(po našem sistemu) unazad,jednostavno,može se otvoriti na neku stranu i u tom trenutku početi čitanje. Brojevi na prvi pogled ne znače ništa. Ali,nakon svake glave piše ovako nešto ~73. Ja sam za primer uzela broj 73. Nakon svake glave stoji neki drugi,a broj strana piše na levoj strani umesto na desnoj kao kod običnih knjiga,ili na sredini. U početku mi nije bilo jasno o čemu se radi. E,pa čovek koji je napisao tu knjigu,baš taj Hulio Kortasar iz naslova je dao uputstvo za čitanje. Kaže:''Možete je čitati redom koji vam se nameće tim brojevima posle svake glave i pročitati je do kraja,ili možete krenuti od prve glave redom i doći do 56. Posle toga ne morate ništa više da pročitate,to vas ne zanima.'' Malko sam parafrazirala,nisam sigurna da je baš tako,ali poenta je jasna. Zašto ta knjiga može tako da se čita? Da,u knjizi postoji samo jedna priča koju bi donekle trebalo da ispratimo,ali knjiga se može čitati bez reda i da nam sve bude jasno baš zato što svaka glava knjige,pa čak i rečenica nosi svoju filozofiju,nosi svoju dubinu,nosi svoju priču i svoj život unutar maske od slova. Zato sam pobegla od nje. Pobegla sam jer sam se uplašila da mojih 18 nije dovoljno da svaku od tih rečenica razumem u potpunosti,da nije vreme da se posvetim novim znanjima koja se nenametljivo nude,a da pre toga ne znaučim ona nametljiva iz obavezne literature,plašim se da će to promeniti moja gledišta,shvatanja sveta i ozbiljnost mojih razmišljanja a samim tim i razgovore sa drugima,da će me udaljti od sveta u kome obitavam...Da,kukavica sam,ili sam samo izabrala put bez rizika. Za razliku od mene on,Hulio Kortasar, je bio, kako kažu ''doktor za hazardne igre'', onaj koji prihvata '' rizik inovacije''... On je bio taj koji se nije plašio da se IGRA sa životom,sa rečima,delima,sa svetom,da prihvata život kao igru. Nije tražio sigurnost i utočište u životu. On je tražio dublji smisao,greške koje su svuda oko nas,ono nevidljivo golim okom ali i lepote običnih stvari koje često zanemarujemo...Njega neki tamo kritičari svrstaše u...kako sam ono videla? Da,fantastični, magijski i čudnesni realizam...Da sam ja neki tamo kritičar ja bih ga svrstala u anti-realizam,ako to uopšte i postoji,a ako ne onda bih ga uvela kao pravac...Kod Kortasara ne lete zmajevi po nebu,niko ne bljuje vatru iz nozdrva,niti ikakvo biće ima magijske moći da preobraća svet kako njemu odgovara. Kod njega u delima fantastično je samo to kako on uspeva da predstavi državu sa manama koje ima,ali kroz igru,kako i on sam to kaže. I to ne samo državu,ne,nego i društvo,pravce razmišljanja ljudi, njihovo ponašanje, ograničenja i slobode. Ali,zamislite, njegove priče o Kronopijima,Famama,Nadama i drugim stvarima o kojim je pisao su bile osuđivane kao nebitne i neozbiljne jer se on igrao ustvari dok je pisao. Kako je površan narod morao biti. Ili je mozda Kortasar zaista počeo da piše igre radi,a onda iz igre stigao do velike ozbiljnosti sakrivene iza gomilu igračaka. Ko zna... U svakom slučaju on zasigurno piše o realnosti,ali protiv nje...jer on globalnom metaforom, hiperbolama, parabolama, alegorijama, pa možda se može reći i basnama(ako Kronopije,Fame i Nade tako posmatramo) karikira ljudske osobine, izvrće ih, ruga se društvu kao celini, ali i prikazuje drugu stranu ''meseca'' do koje ''sunčev sjaj'' još uvek nije stigao.
Želim da pročitam sva njegova dela tokom života,pa čak i što ranije,jer znam da ako budem počela,promeniću se, ali ću otvoriti oči jače nego sada i videti neke druge stvari,kojih se sada plašim ili ne znam ni da postoje. Znam sigurno da ću poželeti da otkrijem sve enigme koje se kriju na belim stranicama knjiga sa njegovim imenom na koricama,a onda ću poći novim putevima,naučiću da prestanem da se plašim, kao što se ni on nije plašio,možda ću čak postati doktor za hazardne igre...Ko zna...

2 comments:

  1. Ići ćemo zajedno da pazarimo. ;)

    ReplyDelete
  2. Dovoljno je samo da pozelis iz srca i Univerzum se potrudi da ti to i ostvari. Pozelela si nove uvide i hrabrost i eto to. Lepo si startovala i samo tako nastavi mila moja.

    S ljubavlju,
    S.

    ReplyDelete