3.20.2014

Prava ljubav

Grčevito je skupljao prste
oko vrata crvene gitare,
dok misli su mu tekle u
nepoznatom pravcu, ka crvenim zvezdama.

Pokušavao je da nauči pesmu njene duše,
da ukroti otkucaje njenog srca
i spusti ih u šumu muzičkih nota,
kroz koju sad teku potoci njegovih suza.

Munje su sevale nebom
i svaki grom davao je ritam,
po kojem je on, okidavši žice,
opisivao lepotu njenog bledog lica.

 "Sećam se sada tvog lepog lica,
kao i sjaja meseca punog na nebu te noći,
ali i tišine koja nastade kada si rekla da više nećeš doći"

Cvili sada gitara kao usmaljeni mačor na limenom krovu,
srce čami slomljeno kao lutka, sad već odrasle devojčice,
odzvanjaju njeni koraci u njegovim pustim mislima,
jer ona je jedina, koja pored njega je bila,
a da svoju ljubav nikada nije skrila.

1 comment: