5.21.2012

Na bledoj stranici papira

Na bledoj stranici papira napisaću ono što bruji u srcima. Svako je željan onoga što je izgubio ili nikada nije ni imao. Svako je voljan da radi ono što njima donosi sreću, uspeh, bogatstvo. Svako je spreman da da sebe za nešto što će mu vratiti još više njega. Svako je tu i svako gleda, traži, okreće strane knjiga, života, pesama. Svako sedi i osluškuje. Ali...samo neko sluša. Neko je željan onoga što već ima i neće da izgubi. Neko je voljan da radi i ono što će pmoći drugima ne donoseći njemu ništa. Neko je spreman na sve i ništa  tražeći u tome i sve i ništa. I možda je opet nejasnoća ono što odzvanja mojim slovima na papiru, i možda ptice ne razumeju ono što pevaju i ljudi ne razumeju ono što pričaju. Pisma upućena dalekim srcima, dalekim usnama da ih izgovaraju a ne razumeju, dalekim očima da preleću preko njih i traže istine duboke poput mora....ta pisma su ključ mnogih života koji nisu ni svesni da su životi trajni i prolazni, i nejasno jasni i zaboravljeno ispunjeni opasnostima i lepotama jednog zajedničkog života. Volela sam pisma jedne Regine Filangi, koja nije ni bila Regina, stupam na opasno tlo jedne barutane gotovo svakodnevno nesvesna zašto se vraćam u te opasno nejasne predele koji me nadahnjuju, gledam jednu Minnie jer ona ima boje koje su neobične i posebno zrače neka blaga i postojana osećanja. Sve su to stvari moje prošlosti, moje sadašnjosti i budućnosti, i sve su one tu u nekim pismima i nekim slovima ispisanim na bledoj stranici papira...papira koji lebdi u vazduhu bez ikakvog drvenog stola da ih podupire, ali opet postoje, jasna i trajna. Mogu da nestanu, da se promene ili da zauvek ostanu ista, kao i sve u životu, kako zajedničkom tako i u malim i velikim pojedinačnim životima. Razumete li me ili ne, ne znam, i nije ni važno da li se ove reči sa blede stranice papira urezuju u nečije misli, nečije duboke pore u belom organu koji nam daje svesnost ili nesvesnot života oko nas, ali važno je samo to da svako od nas ima svoju prošlost, sadašnjost i budućnost i da to nikada ne sme da zaboravi ili izgubi. Čuvajte svoje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, kakve god da su one, sviđale vam se ili ne jedno je sigurno-dragocene su. 

4 comments:

  1. Надахњујуће, баш. Ниси одавно писала овако. И требаш чешће. Јако дубоко и фино. :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala kolega. Iskreno, pisala sam samo iz srca a pojma nisam imala sta pisem,to mi je omiljeno,ali takvi su naleti retki...tako da...ne mogu ja da biram koliko ce cesto da bude. Ali,hvala jos jednom!

      Delete
  2. Hi,I don't have bloglovin,but I'll be following you on GFC :)xo

    ReplyDelete