They live in a fairytale,don't they?

 My dear followers,I'll do one thing now I'm not usually fond of, but I have one follower who don't speak or understand Serbian,and yes,I'll write in English(just this one time, for now). At least I'll try to. Pardon me for my mistakes.

I was listening to THIS SONG and suddenly I felt some strange feeling rising inside of me. I believe it's called  Inspiration. That's why I'm going to write about the Fairytale I dream every night.

I'm lost in this world,torn between good and bad feelings and impressions that others unconsciously inject into my thoughts and even my behavior. I just want to run away from all of that and let myself be who I am.I want to laugh when I fell like it,to run when I fell like running and to cry when I fell like crying,not when I am supposed to. It's just to hard for me to follow somebody else's life impulses and not mine. People around me are always near but not because of the huge love they feel for me,no. They just feel need to constantly be somewhere around so they don't miss anything worth taking away from me. That's not the problem,I can handle that. But,(there is always one more but:)there is one thing I can't handle. I can't handle that this doesn't happen only to me,it happens to everybody, and no one can stop it. Injustice- I believe that's the name.And the biggest problem is that I CAN'T CHANGE IT as much as I want it to.That's driving me crazy. So I have always dreamed to live in some other world,but there is no such thing. That is the reason why I wish to have a friend,good friend who lives on the others side of the globe,who will be there for me,but not around me to make me hurt and suffer. Someone will ask:''How do you imagine that? There can not be friendship with someone you don't know,that's stupid and dangerous,too.'' Yeah,I know. I am both stupid and willing to take risks. Maybe that will lead me to failure or it can lead me to salvation. I don't know,though it's not mine to know, mine is to act as I feel I should.This is how I imagine it: 
That person should be honest on the first place,should be kind and good-hearted,well-intentioned and smart.
I don't say that he must be like that in his life,maybe he lives a difficult life and needs to be rude,insincere or even offensive,but he must be like that to me,cause that's how I will be when talking to him...Well,that is the reason of speaking with him,to ''be'' with someone how can actually be nice and without wanting to hurt me. I don't need to know anything personal about him and facts about his life,but I need to know him as well as I know my best friend,to know when he is sad,when he is nervous,when he needs a comforting word...and all of that just by reading a single letter on the screen. Of course,I expect it the other way too.  After some time I believe  there would be a kind of unconditional love,not just mutual respect or fun. Maybe some would say that it's hard to love someone who we can't hug,put our head on his shoulder when crying or even look at him,but I think that is the price. Well,what is wrong with having a person in our lives who will know how to make us happy but won't ruin our lives by demanding to change it or giving up some things cause of jealousy. And I also expect him to know almost every language I know cause I have an odd habit to mix languages when I speak,usually cause I can't remember the right word in one lang. so I choose to say it in other. He must understand what I'm saying all the time(I get upset when I can't express what I feel or want to say:). Yes,I am a bit nervous sometimes,but he ought to now when that times come and he won't be angry.Of course I will always try,no matter how angry I am, to be good and gentle to him...At the begging I wanted him to be a Chinese person so I could learn Chinese lang. very good,but then I realized that I just can't express my thoughts in Chinese,I don't know it well enough,and that could be a problem,huge one.Why I always say HIM? Well,I would like that person to me male because they are so strange to me,I can't understand male brain and I believe my friend could be the one who can help me to understand it sometimes. I think this will be the thing that I want as long as I live,but there will also be one problem as long as I want it-time difference. :)


I live in a Fairytale,don't I?

(weheartit.com)

I maybe look like a grown-up,but my inner child is still dominative and  I will dream as long as I can...:P

Beograd

Ovaj grad je kao unutrašnjost nara na sunčanoj plaži,
Nevidljvi borci opisive snage haraju međ gigantima,
Čiste svaku šupljinu sakupljajući trulež u mračnim šiprazima
I nikog ne ostavljaju samog pod prahovima.

Nije plavo to što peče već ono što vodi,
Nije sivo ono što se penje već što se ruši,
Nije sjaj na zemlji već u nebu,
Nije pogled ono što spaja već duži.

Avetima ovde mesto nije ako proroka nemaju.
Protiv opasnosti amajliju ludosti nositi za sreću,
Bogatstvo se siromaštvom plaća,
A bučne zveri još se sporo kreću.

Ovde sve je rajsko voće za onog ko previše hoće,
Ovde sve je crno a neko od beline njegove pretrn'o,
Ovde sve je trčeći osim kad se radi o sreći,
Ovde sve je stalno osim ljubavi.

Osećaj ljubavi u srcu svakim danom je sve veći.

Jedan moj haiku

 Pogled u baš te daljine uklesavao je osmeh,

bila sam pupoljak na njegovoj grani.

Sada suze natapaju osušenu granu.

OBAVEŠTENJE

Dragi pratioci i posetioci bloga,

Dužnost mi je da vas obavestim da  je ovaj blog pretrpeo veoma velike promene i zbog toga će doživeti još jednu,ali onako dubinsku,iz korena. U čemu je stvar? Kada je nastao on je bio samo jedan portfolio za časove Španske književnosti koje sam pohađala,i bio je kao dnevnik čitanja(odatle mu prvobitan naziv) ali onda su se javile neke druge teme i on je polako počeo da prerasta u neki kao lifestyle blog pa sam samim tim ubeđena da je zaslužio da se promeni i dobije i novi naziv koji će mu sada više pristajati,ali će sadržaj i dalje biti sličan kao što je bio i do sada,samo će obuhvatati malo veći dijapazon tema. Eto tako,da vas obavestim o predstojećim promenama....A do tada-Stay tuned! :) 

''Moja omiljena prostorija''

Sećate li se teme sa pismenog zadatka u četvrtom osnovne? Meni se čini da je ona glasila baš kao naslov ovog posta. Mhm,poprilično sam sigurna. I sećam se šta sam tada napisala da mi je omiljena prostorija-isto što ću i sada reći-WC. Da,verovali ili ne, to je wc. I sada ću da pišem o njemu kao što sam pisala i u četvrtom razredu,ali malo drugačije jer sada mogu mnogo više da napišem o toj divnoj prostoriji bez koje ni jedan ukućanin ne može da zamisli život.
Znate,provela sam mnogo vremena razmišljajući o tome ko je izumeo wc šolju. Možda to vama zvuči čudno i kao gubljenje vremena kad postoje ekonomska kriza,efekat staklene bašte,ženska prava ili pak moda,škola,posao....šta god. Nemate vremena da razmišljate o wc-ima? Verujem, zato ću vam ja sada napisati sve činjenice koje bih volela da znate o tome, pa onda nikada ni nećete osetiti potrebu da razmišljate i ponovo ćete se vratiti na globalno zagrevanje, plastične kese i ostale stvari sa naše planete.
Dakle,WC je prostorija u kojoj provodimo skoro najviše vremena u životu, iako toga verovatno nismo ni svesni. To je prostorija gde najčešće odlazimo bez obzira na to koliko godina imamo(doduše,stariji i žene malo češće idu), to je prostorija u kojoj vrlo rado provodimo vreme. Molim vas,uozbiljite se,ovo što pišem nije nimalo smešno i potpuno je istina i nije mi jasno zašto mislite da je ovo što pišem nebulozno i besmisleno. Ma evo,sada ću vas kroz primere uveriti u ovo što tvrdim.
1.Kad se rodimo previše smo mali da bismo posećivali ovu prostoriju,ali je to jedna od prostorija koja nam postaje omiljena kada počnemo da hodamo bez nadzora roditelja. Sva deca su sigurna da u toj lepoj sobici koja je obložena šljaštećim zidovima i podovima ima jedna magična fontana. Kada deca idi u šetnju sa odraslima često mogu da primete da oni kada prođu pored neke fontane bace novčić za sreću ili da im se ostvari neka želja. E tako oni kada dođu kući iz šetnje pobegnu u taj čaroban svet sa čarobnom fontanom i bacaju u nju sve što im dodje u ruke, ali naravno u skladu sa željama koje požele. Ako bace jednoroga u wc šolju to je zato što žele da im mama i tata kupe nekog ponija ili konjića, ako bace Barbiku to je zato što žele da se ona devojčica iz vrtića što ih nervira uguši u nekom jezeru(ali to ne sva deca,neka to rešavaju na licu mesta) a ako pak bace četkicu za zube u wc šolju to je zato što žele da im zubi budu zauvek čisti i da im mama i tata više ne dosađuju i teraju ih da svako jutro i svako veče peru zube(a neki roditelji insistiraju na tome i posle ručka)...Ma kome to još treba. A imam jednu drugaricu koja je čak mislila da je ta magična fontana takođe izvor najčistije i najzdravije vode pa je bežala od roditelja i dok je ne vide gurala ruke u wc šolju da zagrabi malo vode,koliko joj veličina ruku to pruža i da se osveži. Jaiks...Ali,ne idu sva deca u ekstreme. Hvala svevišnjem.
 Pored magične fontane ta prelepa prostorija pruža deci i klizalište tokom cele godine,samo ako imaju neke mekše i nežnije čarapice, mada to i mamama dodje dobro jer deca pokupe svu prašinu sa poda koju one nisu stigle da počiste od svih ostalih obaveza po kući.
2. Kada deca malo porastu,(ali ne mnogo) oni obožavaju da sede na wc šolji tako da im noge vise u vazduhu i onda ih polako bacaju sa jedne strane na drugu, ali nikako da bude vremenski usklađeno nego isključivo kako im u tom trenutku dođe. Tokom tog magijskog rituala takođe je od ključnog značaja pomeranje očiju po zidovima prostorije pa zatim na sve manje objekte i onda usresređivanje na one najmanje i silni pokušaji da se ti objekti pomere samo i isključivo silom uma(tako nastaju oni čudni filmovi o tome..kako se ono zove..telekineza?A da ne pričam o lenjosti kada oni postanu ubeđeni da to i mogu.) Tako da WC u tim trenucima postaje najvažnija prostorija-vežbaonica,i to za najteže poslove u toku dana,već sam navela koje.
3.Kada deca još malo porastu i postanu,kako bih to nazvala,pubertetlije ili tinejdžeri oni takođe mnogo vremena provode u WCu. E sad,to može da bude iz više razloga. Kad kažem više mislim dva,ali dobro. Prvi dakle: ''Mamaaaaaaa,gde mi je maskara????'' ili pak ''Mamaaaaaaaa,gde mi je gel za kosu???''..Naravno,tinejdžersko višesatno sređivanje u WCu! Ne mogu stvarno da ulazim u detalje,jer to traje i traje i traje..i traje...i još jednom trajeeee....uh....
Drugi razlog je dakle onaj manje lep,a to su suze koje tinejdžeri kriju od celog sveta,nažalost na stranicama WC papira umesto na stranicama neke sveske,ali šta da se radi. Mislim,da se objasni roditeljima da moraju da puste decu na miru da se isplaču i da tuguju u svojim sobama i da mogu o tome da pišu,ali roditelji su nedokazni,pa onda deca beže u WC-e,sednu na pod pored wc šolja i tako provode sate sa crvenilom u očima,ali barem i konačno sami. Ova upotreba WC-a je takođe pogodna i za domaćice,koje previše rade ili imaju previše dece,samohrane majke,udovice i ostale obične,ali nesrećne žene.
4. Kada ta deca još više porastu(ova grupa obuhvata i odrasle osobe) WC im služi kao jedino mesto na planeti gde mogu da budu sami sa sobom i sa svojim mislima(a mogu i bez njih). U tim godinama(preko 18 god. recimo) ljudi najviše imaju potrebu da na trenutak stanu i odmore od svih živothin napora i drugih ljudi, i onda baš u tom trenutku osete neki pritisak u donjem delu stomaka i veselo se osmehnu jer znaju da će moći da dobiju taj trenutak pauze i samoće jer odlaze na to tako divno mesto koje služi za olakšavanje(u svakom smislu te reči) i onda će ponovo biti srećni,nasmejani i rasterećeni. Takođe,ako se tu duže zadržavaju,znaju da mogu da priušte sebi dovoljno vremena da odsanjaju neke svoje dnevne snove, da skuju planove od tih snova ili pak da stvore neke nove snove koji će ih možda veoma daleko odvesti.
5.Nikako ne smem da zaboravim da napomenem još jednu svrhu toaleta koja je nekada služila samo za muški rod ali danas je svakako dostupna i ženama. No,ja ću sada pisati samo za muški rod,a vi se žene pronadjite ako osećate potrebu. Dakle,znate li ono kada na vašem satu otkuca tri sata po ponoći i kada onako mrtvi umorni i slomljeni idete kući. Pa da,naravno da znate, svima nam se to dešava. E pa drage žene(i majke), to vam je onaj trenutak kada čujete ključ u vratima,očekujete muža(ili sina) a on čim dodje u kuću prvo ode u WC, najprijatniju prostoriji na svetu, i dobro izgrli wc šolju(to je samo dokaz koliko ustvari volimo wc-e), neko je i dobro izljubi,pa tek onda učini sve ono ostalo,znate kako ide po redu... izuje se,opere ruke, polako raskopča košulju, skine majicu, poljubi ženu, pa skine ostatak odeće(neki zaborave da skinu čarape) i onda se onako baci na krevet mrtav umoran i do jutra se grli sa njim,u toplom zagrljaju jorgana koji ga čuva dok god on ne odluči da opet ustane odatle. O da,priznajte žene da vam se to dešavalo.

Ne sećam se trenutno ni jedne više upotrebe WC-a, divnoga nešeg WC-a, ali pouka i poenta ovog posta jeste da ljudi samo 7,5% (ja sam filolog,ne uzimajte za ozbiljno moje brojke) sveg vremena koje provedu u WC-u tokom života potroše na ono što mu je osnovna namena.






P.S.I dalje ne znam ko je izumeo WC šolju ali svaka mu čast na ideji!

Switzerland-Švajcarska

Dragi Vi,koji ćete pročitati ovaj post i vi koji pratite ovaj blog, žao mi je što nisam dugo pisala,em što i kad sam pisala nisam pisala ništa zanimljivo. To je verovatno zato što sam se mnogo više posvetila svom nevirtuelnom životu. E pa u tom životu bila sam mesec dana u Švajcarskoj i zato sada želim da podelim sa vama svoje mišljenje i zapažanja o toj zemlji. Znam da to nema naročite veze sa naslovom bloga niti temom,ali ovaj post može umesto ''stranicama knjiga'' da se zove ''putevima zemalja-moje mišljenje''.


Švajcarska je zemlja:


-koja ima površinu od samo 41.285 km²  i može se obići cela za mesec dana(možda i manje).
-jezera i pokoje reke,koji čine 4,2 % površine cele države.
-u kojoj svi ljudi sposobni za rad ustaju u 5,6 ujutru i idu na posao u 8sati, u 1 popodne izlaze iz firme da ručaju, vraćaju se oko 2,pola 3 u firme,kancelarije i ostalo, rade do 5 ili 6 sati a zatim umorni idu svojim kućama. 
-na čijim ulicama radnim danima nema ljudi osim nekoliko penzionera(i to ako imate sreće da ih vidite).
-u kojoj bi vas smatrali čudnim ukoliko ne biste imali neko oružje u kući.
-u kojoj je pucanje svakodnevni sport i kućiće za pucanje se nalaze u svakom selu,na svakih 1km ili 2.
-u kojoj vam plaćaju mnogo da idete u vojsku i pobrinu se da ne morate da radite ništa dodatno za to vreme a možete sasvim solidno da živite.
-u kojoj (trenutno) iznajmljeni stan u Cirihu košta od 1500 do 4000 franaka(1,2 franak=1 euro) mesečno a posečna plata je od 4000 do 10000 franaka.
-u kojoj živi čak 21,3 % stranaca,a koja je poprilično zatvorena po pitanju doseljavanja stranog stanovništva.
-u kojoj se govori Švajcarski jezik(postoji,ali nema pravila),koji zvuči kao francuska verzija nemačkog jezika,ali ipak najviše zvuči kao arapski kada se malo duže sluša,i u kome izgovor slova H zvuči kao kada se mačka zakašlje da izbaci kuglicu dalaka iz grla(obratite pažnju u pesmi koju ću vam dati kasnije).
-koja ima i francuski i italijanski deo,u kojima se govori isključivo francuski i italijanski,i čije stanovništvo uopšte nema predstavu da se nalazi u Švajcarskoj a ne u tim drugim zemljama sa kojima se graniče. 
-u kojoj kada uđete u prodavnicu bilo gde u zemlji morate prvo da razmislite da li da kažete Gruezi(pozdrav Ciriškog kantona) ili Salut ili Bonjour ili Halo ili Buongiorno itd.
-koja ima gradove u kojima se veoma dobro čuvaju stare tradicionalne građevine i tradicija sama po sebi.
-koja je centar kulturnih dešavanja sa svim svojim izložbama,koncertima,performansima,muzejima i turističkim mestima.
-u kojoj je od svih svakodnevno potrebnih stvari parking najskuplji.
-u kojoj gotovo svi voze skupe i nove automobile ulažući ogromne sume novca u njih.
-u kojoj se mogu naći restorani svake kuhinje na svetu.
-u kojoj se plaća količina vode koja vam godišnje predje preko krova dok pada kiša.Da,plaćate jer pada kiša!
-u kojoj se svaka kesa djubreta koju bacite plaća, kao i reciklaža otpada takodje.
-u kojoj su klubovi za izlaske jako dobro uređeni ali su ljudi prezauzeti poslom da bi često izlazili u njih.
-u kojoj su putevi savršeni ali se na svakih 10ak kilometara nalazi po jedan blic koji će vas svakako slikati ukoliko prekoračite dozvoljenu brzinu i platićete ogromnu kaznu, a u gradu su čak i na manjoj razdaljini,gotovo na svakom drugom semaforu. 
-u kojoj je državno uređenje takvo da niko ne može da živi bez krova nad glavom,da niko ne može da propadne ili bankrotira.
-u kojoj se ulična rasveta gasi u selima posle 1 sat ujutru.
-na čijim ulicama i putevima skoro na svakom ćošku stoji tabla sa natpisima: ''Pijte češće vodu,pomoći će vašem zdravlju!''; ''Jedite više voća i povrća,smanjiće vašu težinu.''; '' Nemojte voziti ukoliko vam se spava,već stanite negde na 15 minuta turbo spavanja.'' Oni se brinu da im stanovništvo zdravije živi.
-u kojoj su stanovnici veoma svesni stanja naše planete,važnosti reciklaže i očuvanja prirode. Oni stavljaju filtere na auspuhe svojih automobila,koriste kvalitetnije gorivo,solarnu energiju,ponegde i vetar za dobijanje struje.
-čiji vazduh je uvek čist,trava uvek uredno posečena,polja i ulice čiste,kuće ukrašene cvećem,drvetom i lepim tradicionalnim zavesama,stazicama,ukrasima za dvorište.
-u kojoj kada završite srednju školu možete bez problema naći posao bez obzira da li ste završili neki fakultet ili ne.
-u kojoj ima mnogo izbora za kurseve koji će vas vrlo brzo i lako dovesti do željenog posla,samo ako želite da radite i samim tim pomažete državi.
-u kojoj se pored svakog puta može videti mnogo krava koje slobodno šetaju i pasu,bez ikakvog nadzora.
-koja u prodavnicama prodaje uglavnom svoje proizvode,retko kad nešto uvezeno.
-u kojoj je većina povrća proizvedena uz pomoć mnogo hemije i pesticida,i nije baš ukusna.
-u kojoj se jednom u dve nedelje ide u nabavku namirnica za kuću,a neki i ređe pa u kući imaju po dva frizidera kako bi imali gde da smeste sve te namirnice. Ne,oni ne idu svako jutro po hleb i mleko.
-u kojoj se posle ponoći niko ne tušira i ništa se ne čuje.
-u kojoj kada se probudite čujete poj ptica i vidite zelenilo oko zgrade,a neretko i Alpe kako se dižu u daljini.
-u kojoj i kada je jesen,nije jesen u svim delovima,jer u italijanskom delu se i dalje hoda u majicama bez leđa,na bretele i kratkim pantalonama. 
-u kojoj leto traje najviše dve nedelje u ciriškom delu,a u italijanskom zima traje najviše dve nedelje. 
-u kojoj svako uvek može naći posao samo ako to želi.
-u kojoj ima previše turista(pogotovo Kineza).
-u kojoj se radi a ne živi(u smislu uživanja ili nekog malo opuštenijeg života).
-u kojoj stanovništvo ne misli previše o tome kako im je u životu i kakva im je država već kako će da se obuku i koja će kola da voze.
-satova,Victorinox noževa,Hajdi, mleka i čokolade.
-u kojoj su ljudi uglavnom niski(niži nego u Srbiji).
-čije stanovništvo je od malih nogu naviknuto na stroge zakone i ne pokušavaju da ih krše niti razmišljaju o tome,a pogotovo ne da se bune protiv njih.
-u kojoj vlada medjusobno poštovanje kao najjači zakon od svih(krilatica im je:Unus pro omnibus omnes pro uno.-''Jedan za sve,svi za jednog'')
-u kojoj su putevi u Alpima zatvoreni kada padne sneg i ljudi tamo žive uz pomoć žičara i motornih sanki.
-u kojoj ima veoma zanimljivih sadržaja za turiste,poput akva parkova, roller-coastera kroz šume u alpima,koji traju jako dugo i dugački su oko 3 km, Hajdi grad, najpoznatiji vrh Materrhorn(koji je nacrtan na kutiji od Toblerone čokolade) do koga se može doći samo uz pomoć vozova,najveći vodopad u Evropi, prelepa jezera i stari gradovi i verovatno još toga,ali nisam stigla sve da vidim.


Ako sam zaboravila još nešto da napišem nećete se ljutiti,ali to može samo da vas natera da i vi odete i da obiđete ovu lepu zemlju, i da napišete svoje mišljenje,ili naravno,ako ste već bili. Sada ću vam dati pesmu,a slike(kojih ima mnogo, ali ih nemam sada kod sebe) ću staviti za koju nedelju kad ih dobijem. Ostanite u toku da vidite koliko toliko od ovoga što sam vam napisala. Uživajte u zvucima tradicionalne švajcarske muzike pomešane sa modernim! 

I kako vam se čini jezik?! :)